Srednja škola "Brač" Supetar

Godinama vlada poznata tvrdnja da je matematika teška. Generacijama se prenosi iskustvo kako gotovo svaki učenik ima problema s matematikom. Vjerojatno ste se i vi nemalo puta pred svojim djetetom poslužili izjavama: 'Matematika mi nikad nije išla'...

... 'Ako sam s nekim predmetom u školi imao problema, onda je to bila matematika', 'Profesori iz matematike su uvijek jako strogi'.

Jeste li pomislili da nije baš najmudrije to govoriti pred djetetom koje je u razvoju, koje vas oponaša u svakom trenutku pa i tom? Jeste li stali u obranu vašeg mališana kad je pitanju matematika i njegova slaba ocjena prisjećajući se sebe i svoje profesorice? Možda ste mu odobrili neuspjeh na račun 'teške matematike' i 'prestroge učiteljice'?

A s druge pak strane, postavljaju se pitanja: 'Zašto mnoga djeca nemaju problema s matematikom i zašto postoje matematičke škole u koje se prijavljuje tri puta veći broj učenika nego što ih mogu primati?'

Ovo je bio samo primjer kako se na stvari može gledati iz različitog kuta, a što se tiče svladavanja matematike u osnovnoj školi, stvari su ovakve:

- matematika je samo jedan od predmeta i ocjenjuje se ocjenom od 1 do 5 (moraju li svi imati 5 ?!)

- osim pažljivog praćenja nastave, potrebno je dosta vježbati i redovito pisati domaće zadaće (a znamo kako to ide s prepisivanjem zadaća u školi)

- matematika je sve oko nas i možemo se složiti s činjenicom da je učitelj taj koji je može djeci približiti i povezati sa životom

- kad se pojavi potreba za instrukcijama, roditelj bezuvjetno vjeruje instruktoru (pa makar to bio student 1. godine !), ali sumnja u metodiku učitelja

- uvijek je matematika 'kriva' kad opći uspjeh 'visi' pa su česte pojave da učenik dobije na poklon ocjenu više, a kasnije nastupe problemi jer se on saživi s tim da toliko i zavređuje (onda je kriva učiteljica koja ga nije naučila)

- činjenica je da matematika iziskuje veliku usredotočenost na sadržaj, kontinuiet u radu učenika, logičko razmišljanje, ali i automatizam (no predrasude ponekad sve to zakoče i učenikove sposobnosti uopće ne dođu do izražaja)

PA SE ZATO DOGAĐA:

- da ne znamo izračunati 20% sniženje neke cijene

- da ne znamo koliko će nas koštati 30 dag šunke kojoj je cijena 90 kuna po kg

- da ne znamo izračunati za koliko ćemo prijeći 340 km ako vozimo 80 km na sat

- da ne znamo kupiti tapete za zid ako je prostorija veličine 3 x 4 metra

- da nam nije jasno koliko boje moramo kupiti za bojanje zida kuhinje kad je pakirana po kilu

- da na 'Milijunašu' ne znamo definiciju Pitagorinog poučka ili koliko 3 dana imaju minuta

- da ne znamo odrediti tri četvrtine nekog materijala ili doliti dvije trećine vode u boju za tkaninu

Drugim riječima, budimo mi ti, kao roditelji, koji ćemo u svakodnevnim situacijama djeci davati do znanja koliko je važno učiti i naučiti matematiku, i to ne zbog profesorice, ne zbog ocjene, već zbog sebe.

A MATEMATIKU U ŠKOLI PREPUSTIMO ONIMA KOJI SU SE ZA TO ŠKOLOVALI.

Dobro je poznata činjenica da na našem planetu kopno zauzima tek jednu trećinu površine, a ostatak pripada vodenoj površini koja iznosi 1.4 milijarde kvadratnih kilometara. Vodena površina se dijeli na oceane i mora te kopnene vode. Oceani i mora sadrže 97.5 posto od ukupne površine vode, a preostalih 2.5 posto čine kopnene vode u koje spadaju i rijeke.

Nedavno sam učenicima jedne zagrebačke škole predavala o bolestima koje nas često pogađaju tijekom hladnih zimskih dana i to posebice mladi naraštaj. Ponekad su te bolesti masovne pa kažemo da je nastala epidemija (grč. epi - kod, u, nad + demos - narod) koja se brzo i lako širi među građanima.

Po definiciji, rijekom se smatra veliki prirodni vodotok kojim teče slatka voda. Svaka rijeka ima svoj izvor ili vrelo (koji se nalazi u planinama i brdima) i kraj ili ušće kod kojeg se rijeka ulijeva u drugu rijeku, jezero ili more. Neke rijeke djelomično teku ispod zemlje kroz krški sustav i završavaju u ponorima te se nazivaju rijekama ponornicama (u Hrvatskoj su to rijeke Gacka i Lika).

Rijeke su tekućice kojima teče slatka voda. Svaka rijeka ima svoj početak, odnosno izvor koji se nalazi u planinama ili brdima, i kraj koji završava u drugoj rijeci ili moru. Rijeke teku pod utjecajem gravitacije, slijevajući se s viših nadmorskih visina prema nižima.

U petom, posljednjem tekstu o životinjskim vrstama koje nastanjuju Jadransko more pobliže ću predstaviti tri vrlo zanimljive životinje. To su riba fratar, vatreni crv (životinja iz koljena kolutićavaca) te običnu hobotnicu (jednog od najzastupljenijih pripadnika mekušaca u našem moru).

U svakodnevnim aktivnostima susrećemo velik broj životinjskih vrsta koje nisu domaće životinje i kućni ljubimci (divlje su životinje), a igrom slučaja s njima dijelimo isti životni prostor. Uništavanjem i urbanizacijom do tada divljih prirodnih površina čovjek je prostor koji ga okružuje prilagodio isključivo sebi i svojim potrebama rijetko razmišljajući da je time negativno utjecao na prirodna staništa i životne navike mnogih životinjskih vrsta.

Dužine od preko četiri tisuće i pedeset metara, s ukupno tisuću dvjesto četrdeset i šest otoka, otočića i hridi, obala Jadranskog mora smatra se jednom od najrazvedenijih morskih obala u Europi. Izrazito velike biološke raznolikosti, Jadransko more spada u najčišća mora na svijetu.

Jadransko more dio je Sredozemnog mora, površine gotovo sto četrdeset tisuća kvadratnih metara. Ono je plitko, poluzatvoreno more, neznatne veličine u odnosu na oceane, no u njemu živi velik broj biljnih i životinjskih vrsta. Današnji ekosustav Jadranskog mora posljedica je velikog broja klimatskih, bioloških, geoloških i geografskih utjecaja koji su u doba paleozoika i tercijara sudjelovali u stvaranju ovoga mora.

Jadransko more dio je ekosustava Sredozemnog mora, s velikom biološkom raznolikošću. Smatra se jednim od najbogatijih i najčišćih morskih ekosustava na svijetu. Prema neslužbenim podacima, u Jadranu živi i razmnožava se između sedam i osam tisuća životinjskih i biljnih vrsta i podvrsta (prema rezultatima posljednjih istraživanja taj broj mogao bi biti i puno veći, do čak dvanaest tisuća vrsta).

Jadransko more se odlikuje velikom biološkom raznolikošću i smatra se jednim od najčišćih i po količini mineralnih spojeva najbogatijih morskih ekosustava na svijetu. Današnji ekosustav Jadranskog mora posljedica je mnogobrojnih geografskih, geoloških, klimatskih i bioloških utjecaja koji su u dalekoj prošlosti sudjelovali u stvaranju ovoga mora.

U drugom dijelu teksta o životinjama koje možemo susresti u Dalmaciji, Istri i na priobalju opisat ću tri zanimljive životinjske vrste a to su češljugar, čančara i crna udovica.

Kada netko spomene priobalje i Dalmaciju većina od nas prvo pomisli na plavetnilo Jadranskog mora a ne na krš i crnogorične šume kojima obiluje ovo područje naše zemlje. Kada pak netko spomene životinje koje žive u Dalmaciji opet će većina od nas pomisliti na stanovnike Jadranskog mora kao što su bezbrojne vrsta riba, školjaka i puževa.

U nastavku teksta o divljim životinjskim vrstama koje možemo susresti ako se kojim slučajem nađemo u blizini jezera (šetajući uz jezero, uživajući u sunčanju, kupanju, ribolovu ili ostalim društvenim i sportskim aktivnostima) pobliže ću opisati tri životinje a to su crna liska, zelena žaba i komarac.

U drugom dijelu teksta o životinjskim vrstama koje možemo susresti u svakodnevnom kretanju gradskim ulicama, parkovima i dvorištima (a koje nisu kućni ljubimci niti domaće životinje), predstavit ću vam tri zanimljive životinje a to su kuna zlatica, ćuk i krtica.

Divlje životinje su svuda oko nas. Šetajući gradskim ulicama i parkovima, uživajući u moru, jezerima, vrtovima i planinskim putevima nailazimo na velik broj divljih životinja a da ponekada toga nismo ni svjesni. U ovome tekstu pisat ću o životinjskim vrstama koje susrećemo u gradovima (a nisu kućni ljubimci i domaće životinje).

Creative Commons licencijski ugovori pomažu autorima i korisnicima zaštićenih djela da jasno i nedvosmisleno reguliraju  upotrebu djela u digitalnom okruženju. Od svih izazova koje razvoj i upotreba informacijskih tehnologija postavlja suvremenom pravnom poretku, oni na polju ostvarivanja i zaštite prava intelektualnog vlasništva izdvajaju se složenošću i utjecajem na razne aspekte društva.

U novom serijalu tekstova o životinjama pobliže ću vas upoznati s odabranim životinjskim vrstama koje možete susresti u svakodnevnom životu (a nisu kućni ljubimci ili domaće životinje). Igrajući se na travnjaku, hodajući šumom, uživajući u kupanju i sunčanju uz more, jezero ili rijeku - ili jednostavno šetajući gradom svakodnevno nailazimo na velik broj životinja.

U još jednom tekstu o zaštićenim životinjskim vrstama u Republici Hrvatskoj predstavljam vam još tri strogo zaštićene životinje: sredozemnu medvjedicu, tekunicu i lastavicu. Posljednji neslužbeni podaci govore da u Republici Hrvatskoj živi 23.876 životinjskih vrsta i podvrsta od čega je njih 565 endemično (endemične vrste žive na određenom vrlo često malenom području, u ovom slučaju samo na području Hrvatske), a 1624 životinjskih vrsta i podvrsta je zakonom zaštićeno.

Kao što je spomenuto u prethodnom tekstu, prema Zakonu o zaštiti prirode (Narodne novine 80/13), strogo zaštićenim životinjskim vrstama smatraju se ugrožene zavičajne divlje vrste, endemi, one divlje vrste koje moraju biti zaštićene prema propisima Europske unije ili na temelju međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska član. Strogo zaštićene životinjske vrste zabranjeno je loviti i ubijati ili uznemiravati na bilo koji način; uništavati područja na kojima žive i razmnožavaju se te namjerno uništavati njihova gnijezda i legla.

Blagdanski prosinac je čarobno doba godine. Mirisi kolača, osvijetljeni i okićeni grad, darivanje, druženja ... sve to u većini nas izaziva osjećaje radosnog iščekivanja i uzbuđenja, međutim ipak posebnu čar ima za djecu. Nije stoga čudo da velik broj ljudi (uključujući i autoricu ovog članka), svoje najljepše uspomene iz djetinjstva veže upravo uz prosinačko blagdansko doba.