Srednja škola "Brač" Supetar

Godinama vlada poznata tvrdnja da je matematika teška. Generacijama se prenosi iskustvo kako gotovo svaki učenik ima problema s matematikom. Vjerojatno ste se i vi nemalo puta pred svojim djetetom poslužili izjavama: 'Matematika mi nikad nije išla'...

... 'Ako sam s nekim predmetom u školi imao problema, onda je to bila matematika', 'Profesori iz matematike su uvijek jako strogi'.

Jeste li pomislili da nije baš najmudrije to govoriti pred djetetom koje je u razvoju, koje vas oponaša u svakom trenutku pa i tom? Jeste li stali u obranu vašeg mališana kad je pitanju matematika i njegova slaba ocjena prisjećajući se sebe i svoje profesorice? Možda ste mu odobrili neuspjeh na račun 'teške matematike' i 'prestroge učiteljice'?

A s druge pak strane, postavljaju se pitanja: 'Zašto mnoga djeca nemaju problema s matematikom i zašto postoje matematičke škole u koje se prijavljuje tri puta veći broj učenika nego što ih mogu primati?'

Ovo je bio samo primjer kako se na stvari može gledati iz različitog kuta, a što se tiče svladavanja matematike u osnovnoj školi, stvari su ovakve:

- matematika je samo jedan od predmeta i ocjenjuje se ocjenom od 1 do 5 (moraju li svi imati 5 ?!)

- osim pažljivog praćenja nastave, potrebno je dosta vježbati i redovito pisati domaće zadaće (a znamo kako to ide s prepisivanjem zadaća u školi)

- matematika je sve oko nas i možemo se složiti s činjenicom da je učitelj taj koji je može djeci približiti i povezati sa životom

- kad se pojavi potreba za instrukcijama, roditelj bezuvjetno vjeruje instruktoru (pa makar to bio student 1. godine !), ali sumnja u metodiku učitelja

- uvijek je matematika 'kriva' kad opći uspjeh 'visi' pa su česte pojave da učenik dobije na poklon ocjenu više, a kasnije nastupe problemi jer se on saživi s tim da toliko i zavređuje (onda je kriva učiteljica koja ga nije naučila)

- činjenica je da matematika iziskuje veliku usredotočenost na sadržaj, kontinuiet u radu učenika, logičko razmišljanje, ali i automatizam (no predrasude ponekad sve to zakoče i učenikove sposobnosti uopće ne dođu do izražaja)

PA SE ZATO DOGAĐA:

- da ne znamo izračunati 20% sniženje neke cijene

- da ne znamo koliko će nas koštati 30 dag šunke kojoj je cijena 90 kuna po kg

- da ne znamo izračunati za koliko ćemo prijeći 340 km ako vozimo 80 km na sat

- da ne znamo kupiti tapete za zid ako je prostorija veličine 3 x 4 metra

- da nam nije jasno koliko boje moramo kupiti za bojanje zida kuhinje kad je pakirana po kilu

- da na 'Milijunašu' ne znamo definiciju Pitagorinog poučka ili koliko 3 dana imaju minuta

- da ne znamo odrediti tri četvrtine nekog materijala ili doliti dvije trećine vode u boju za tkaninu

Drugim riječima, budimo mi ti, kao roditelji, koji ćemo u svakodnevnim situacijama djeci davati do znanja koliko je važno učiti i naučiti matematiku, i to ne zbog profesorice, ne zbog ocjene, već zbog sebe.

A MATEMATIKU U ŠKOLI PREPUSTIMO ONIMA KOJI SU SE ZA TO ŠKOLOVALI.

Pažnja se može definirati kao sposobnost usmjeravanja mentalne aktivnosti na bitnu informaciju te istovremenog isključivanja manje značajnih misli i osjeta. U samoj srži pažnje nalazi se sposobnost koncentracije. Pažnja i koncentracija u velikoj mjeri ovise i o nekim biološko-fiziološkim karakteristikama organizma (npr. o funkcioniranju središnjeg živčanog sustava, poglavito mozga, te o temperamentu osobe).

Danas su mačke kao kućni ljubimci popularnije nego ikada te - vjerovali ili ne - mnogobrojnije od pasa.  Tako je u Europi i Sjevernoj Americi čak 180 milijuna mačaka pronašlo svoj dom i žive kao kućni ljubimci. No bez obzira na tu zanimljivu činjenicu, mačka je i dalje samodovoljna, nezavisna i najmanje proučena domaća životinja.

Koju hranu, koliko i kada uzimati za zdrav život? Koja je hrana nezdrava? Na ta pitanja danas je teško odgovoriti, jer nas svakodnevno u novinama i televizijskim emisijama nutricionisti (stručnjaci za prehranu, naziv dolazi od lat. nutrire – hraniti), liječnici, prozvođači hrane i trgovci obasipaju različitim savjetima što i kako jesti, a ti savjeti ovise o doktrinama, istraživanjima, iskustvu i o komercijalnim interesima pojedinih trgovaca i proizvođača namirnica.

Ljeto je doba kada odlazimo na more, planine, selo i na mnoga divljinom prepuna mjesta. A nakon ljeta se pitamo jesmo li učinili sve što smo mogli ili znali ne bi olakšali godišnji odmor i prebrodili poteškoće na koje smo naišli tijekom ljetovanja. 

Roditelji imaju potrebu da ih djeca trebaju. Tinejdžeri imaju potrebu ne trebati roditelje ( Faber i Mazlish prema Ginott 2006.).

Krpelji su paraziti toplokrvnih životinja, a iznimno i čovjeka. Šume i proplanci pružaju im dom, a ljudima koji ih posjećuju radi izletničkih užitaka ili zbog posla mogu načiniti neugodnosti.

Imunitet kao medicinski pojam označava otpornost organizma, odnosno sposobnost organizma da se odupre stranim tvarima koje dospiju u ili na tijelo domaćina. Imunost dolazi od latinske riječi immunitas koja je označavala nemogućnost osuđivanja odnosno izuzeće mogućnosti kažnjavanja članova senata u Rimu, što i danas postoji u nekim parlamentima, te se tu imunitet koristi kao pravni pojam.

Zamislite ove skice iz svakodnevnog života. Dolazite po svog 8-godišnjeg sina na rođendansku proslavu njegovog školskog prijatelja, te se unaprijed veselite zabavnim anegdotama s druženja koje će vam ispričati.

Ruke su dio našeg tijela koji je najizloženiji mikroorganizmima. Zamislite samo koliko ste se danas puta za nešto uhvatili, nekoga dotakli, s kime ste se sve rukovali, te koliko puta ste dodirnuli vlastiti nos, oči ili usta. Svaki takav kontakt objektivno može dovesti do infekcije ukoliko se ispuni nekoliko uvjeta. To su dovoljna količina patogenih mikroorganizama, povoljan način prijenosa (ruke), te osjetljivost organizma koji ih prima. Cijeli taj put se naziva Vogralikov lanac.

Dobro je poznata činjenica da na našem planetu kopno zauzima tek jednu trećinu površine, a ostatak pripada vodenoj površini koja iznosi 1.4 milijarde kvadratnih kilometara. Vodena površina se dijeli na oceane i mora te kopnene vode. Oceani i mora sadrže 97.5 posto od ukupne površine vode, a preostalih 2.5 posto čine kopnene vode u koje spadaju i rijeke.

Nedavno sam učenicima jedne zagrebačke škole predavala o bolestima koje nas često pogađaju tijekom hladnih zimskih dana i to posebice mladi naraštaj. Ponekad su te bolesti masovne pa kažemo da je nastala epidemija (grč. epi - kod, u, nad + demos - narod) koja se brzo i lako širi među građanima.

Po definiciji, rijekom se smatra veliki prirodni vodotok kojim teče slatka voda. Svaka rijeka ima svoj izvor ili vrelo (koji se nalazi u planinama i brdima) i kraj ili ušće kod kojeg se rijeka ulijeva u drugu rijeku, jezero ili more. Neke rijeke djelomično teku ispod zemlje kroz krški sustav i završavaju u ponorima te se nazivaju rijekama ponornicama (u Hrvatskoj su to rijeke Gacka i Lika).

Rijeke su tekućice kojima teče slatka voda. Svaka rijeka ima svoj početak, odnosno izvor koji se nalazi u planinama ili brdima, i kraj koji završava u drugoj rijeci ili moru. Rijeke teku pod utjecajem gravitacije, slijevajući se s viših nadmorskih visina prema nižima.

U petom, posljednjem tekstu o životinjskim vrstama koje nastanjuju Jadransko more pobliže ću predstaviti tri vrlo zanimljive životinje. To su riba fratar, vatreni crv (životinja iz koljena kolutićavaca) te običnu hobotnicu (jednog od najzastupljenijih pripadnika mekušaca u našem moru).

U svakodnevnim aktivnostima susrećemo velik broj životinjskih vrsta koje nisu domaće životinje i kućni ljubimci (divlje su životinje), a igrom slučaja s njima dijelimo isti životni prostor. Uništavanjem i urbanizacijom do tada divljih prirodnih površina čovjek je prostor koji ga okružuje prilagodio isključivo sebi i svojim potrebama rijetko razmišljajući da je time negativno utjecao na prirodna staništa i životne navike mnogih životinjskih vrsta.

Dužine od preko četiri tisuće i pedeset metara, s ukupno tisuću dvjesto četrdeset i šest otoka, otočića i hridi, obala Jadranskog mora smatra se jednom od najrazvedenijih morskih obala u Europi. Izrazito velike biološke raznolikosti, Jadransko more spada u najčišća mora na svijetu.

Jadransko more dio je Sredozemnog mora, površine gotovo sto četrdeset tisuća kvadratnih metara. Ono je plitko, poluzatvoreno more, neznatne veličine u odnosu na oceane, no u njemu živi velik broj biljnih i životinjskih vrsta. Današnji ekosustav Jadranskog mora posljedica je velikog broja klimatskih, bioloških, geoloških i geografskih utjecaja koji su u doba paleozoika i tercijara sudjelovali u stvaranju ovoga mora.

Jadransko more dio je ekosustava Sredozemnog mora, s velikom biološkom raznolikošću. Smatra se jednim od najbogatijih i najčišćih morskih ekosustava na svijetu. Prema neslužbenim podacima, u Jadranu živi i razmnožava se između sedam i osam tisuća životinjskih i biljnih vrsta i podvrsta (prema rezultatima posljednjih istraživanja taj broj mogao bi biti i puno veći, do čak dvanaest tisuća vrsta).